This is not a love blog.

I'm the hero of the story, don't need to be saved.

17.01.2010.

Shelter from the storm.

Na lijevom obrazu osjetim kako me još uvijek žulja tvoje rame. Desna strana vrata mi je ukočena. Poželim da za promjenu prva odem, ali tako se savršeno uklapamo. U ušima mi odzvanja onaj glupi nadimak kojim me zoveš. Prsti me bole od grčevitog držanja za tvoj rukav.

Gdje smo ovo uopšte? Nisam sigurna, prepoznajem tek poneku siluetu u daljini. Za mene vrijeme stoji. Neću da se pomaknem, odbijam. Blago se promeškoljim jer mi misli ne daju mira.

I baš u onom trenutku kad mi treba fragment tvoje kože naslonjen na moju da mi dokaže da je ovo jedino mjesto na kojem trebam biti, ti ustaješ i odlaziš. Gubim uporište jer sam uprkos svemu odlučila da mi nijedno drugo ne treba i padam na pod sa šavovima tvoje odjeće urezanim u meku kožu lica. Čekaj, ne ostavljaj me, zaista nema potrebe. Šta ti smeta? Sve ću da promijenim. Gledam kako odlaziš i ne osvrćeš se. Vrisnula bih za tobom, ali pad mi je izbio sav vazduh iz pluća.

Treba mi čitava vječnost da dođem sebi, ustanem i sjednem na neudobnu drvenu klupu. Dolaziš sa istoka i nosiš utjehu u koraku. Sjedaš pored mene, pogledaš me u oči i ja se bez riječi opet naslonim na tvoje rame. Neće proći dugo prije nego se tvoja odjeća opet počne urezivati u moj obraz. Umornim prstima dodirujem zgužvani dio tvog rukava za koji te uvijek hvatam. Možda je vrijeme da popustim stisak. Ionako ćeš uskoro, po ko zna koji put, otići.

Nije me strah. Znam da se uvijek vratiš.

This is not a love blog.


?

Sabrana djela

Click it. Click it good.


BROJAČ POSJETA
110381

Powered by Blogger.ba