This is not a love blog.

Stvarno sam raspoložena da slušam Azru u kakvom vremenskom periodu koji bi trebao nastupiti u bližoj budućnosti.
Mani me se, živote...

Znala sam od samog početka da je ovaj vikend bio loša ideja.

Nevjerovatno je koliko brzo grad koji si isprva smatrao nečim stranim i tuđim postane tvoj, a to shvatiš tek kad ga napustiš. Kroz glavu mi stalno prolazi "to je moj grad, ja takvog ga znam".
Sagradiš neki drugi život - i odeš. Postaneš najobičniji turist.
Odrasteš. Kad prije?
I kad se vratiš, sve je tužno. Svi prijatelji ti izgledaju nekako udaljeni. A gdje su boje kojih se sjećam?
Moje Sarajevo, prepješačila bih te uzduž i poprijeko, samo da još jedan dan budem student koji ne misli na sutra.